Želim kućicu kraj mora
gde nema ljudi
uveče da pozdravljam Sunce
uz čašu crnog vina
da me uspava
šum talasa
ujutru da pozdravljam Sunce
ostavljam tragove u pesku
napravim kolekciju najlepših školjki
sa plaže
da uzgajam svoje začine
na osunčanoj strani kuhinje
ne brinem šta će biti sutra
gde ću biti ja
da plešem po celoj kući
neritmično se vrtim
nosim široke, cvetne haljine
i stalno se smejem
i na kraju
da napišem jedno pismo
stavim ga u flašu
i bacim u vodu
tamo da piše
bila sam tu
živela sam
nisam uradila ništa mnogo važno
zaboraviće me
kroz par generacija
niko neće biti nazvan po meni
ni osoba
ni ulica
ni zgrada
ali postojala sam
volela sam
smejala se
tugovala
učila
putovala
i bila sam srećna
a šta vam više treba
od života?



